1 Kings 20
1 Ben-Hadad, kralj Arama, podiže svu svoju vojsku. Trideset i dva kralja mu se priključiše s konjima i kolima. Tako on ode, opkoli Samariju i udari na nju.
2 Posla poslanike u grad k Ahabu, Izrćlovu kralju,
3 i poruči mu: “Ovako veli Ben-Hadad: Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvoje najljepše žene i djeca moji su.”
4 Izrćlov kralj mu odgovori: “Kako zapovijedaš, moj gospodaru i kralju! Tvoj sam ja sa svime što imam.”
5 Nato dođoše poslanici još jednom i rekoše: “Ovako veli Ben-Hadad: Poručio sam ti: Moraš mi izručiti svoje srebro i zlato, svoje žene i svoju djecu.
6 Sutra ću, dakle, u ovo doba poslati k tebi svoje sluge, da pretraže tvoju palaču i kuće tvojih slugu. Oni će sve dragocjeno što kod tebe nađu uzeti i donijeti ovamo.”
7 Tada Izrćlov kralj dozva sve zemaljske starješine i reče: “Iz toga biste mogli jasno spoznati kako on misli zlo, jer šalje k meni poslanike da odnese moje žene i djecu, moje srebro i zlato, premda ga nisam odbio.”
8 Starješine i sav narod odgovoriše mu: “To ti ne smiješ dopustiti. Na to ne smiješ pristati.”
9 I on odvrati Ben-Hadadovim poslanicima: “Javite mojemu gospodaru, kralju: Sve što si najprije tražio od svojega sluge, učinit ću, ali ono što si posljednje tražio, ne mogu ispuniti.” Poslanici odoše i javiše mu odgovor.
10 A Ben-Hadad mu poruči: “Neka mi bogovi učine što hoće, ako bude dosta praha iz Samarije da svim ratnicima što idu za mnom dopadne po jedna pregršt!”
11 A Izrćlov kralj mu odgovori: “Kažite mu samo: tko se tek opasava, neka se ne isprsuje kao onaj koji se već raspasava!”
12 Kad je on čuo taj odgovor? bio je upravo s kraljevima pod šatorima? zapovjedi svojim slugama: “Dignite se!” I udariše oni na grad.
13 Tada jedan prorok pristupi Ahabu, Izrćlovu kralju, i reče: “Ovako govori Gospodin: Vidiš li sve to silno mnoštvo? Ja ću ga danas dati tebi u ruke, da spoznaš kako sam ja Gospodin.”
14 Ahab upita: “Preko koga?” On odgovori: “Ovako govori Gospodin: Preko ljudi zemaljskih knezova.” On upita dalje: “Tko će zametnuti boj?” “Ti sam”, odvrati onaj.
15 I tako prebroji ljude zemaljskih knezova, i bilo ih je dvjesta trideset i dva čovjeka. Onda prebroji sav ratni narod, sve sinove Izrćlove. Bilo ih je sedam tisuća.
16 Iziđoše u podne, dok je Ben-Hadad bio pod šatorima s trideset i dva kralja, koji su mu bili saveznici.
17 Najprije iziđoše momci zemaljskih knezova. Kad Ben-Hadad posla ljude, oni mu javiše: “Izlaze ljudi iz Samarije.”
18 On zapovjedi: “Ako dolaze zbog mira, pohvatajte ih žive! Ako li su izišli u boj, također ih pohvatajte!”
19 Međutim su bili izišli iz grada ljudi zemaljskih knezova i vojska što je išla za njima.
20 Svaki je ubio onoga s kojim se sukobio i Aramejci pobjegoše. Izrćlci nagnuše za njima. Ben-Hadad, kralj Aramejaca, pobježe na konju s nekoliko konjanika.
21 Sad iziđe i Izrćlov kralj, napadne konje i kola i zadade Aramejcima težak poraz.
22 Jednoga dana dođe prorok Izrćlovu kralju i reče mu: “Hajde, naoružaj se ponovno i gledaj kako ćeš se spremiti! Jer će dogodine aramejski kralj opet izići na te.”
23 Sluge aramejskoga kralja savjetovaše mu: “Njihov je bog gorski bog. Zato nas pobijediše. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, pobijedit ćemo ih.”
24 Učini dakle ovako: “Ukloni te kraljeve s njihovih mjesta i postavi namjesnike umjesto njih!
25 Onda skupi vojsku, kakva je bila ona koja ti je izginula, i konje i kola kao prije! Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici, i učini tako.”
26 Kad prođe godina, Ben-Hadad prebroji Aramejce i pođe u Afek kako bi zaratio s Izrćlom.
27 I sinovi se Izrćlovi prebrojiše, opskrbiše se hranom i iziđoše pred njih. Kao dva mala stada koza utaboriše se sinovi Izrćlovi prema njima, a Aramejci prekriše zemlju.
28 Ali čovjek Božji pristupi Izrćlovu kralju: “Ovako govori Gospodin: Jer Aramejci kažu da je Gospodin gorski Bog, a nije Bog poljski, zato ću ti dati u ruke sve to silno mnoštvo, da spoznate da sam ja Gospodin.”
29 Sedam dana stajali su jedni prema drugima. Sedmoga dana dođe do bitke. Sinovi Izrćlovi poubijaše Aramejaca sto tisuća pješaka u jedan jedini dan.
30 Ostatak pobježe u grad Afek. Tada se obori gradski zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi, koji su bili ostali. I Ben-Hadad je u bijegu bio stigao u grad, i bježao je iz jedne sobe u drugu.
31 Njegove mu sluge rekoše: “Evo, čuli smo često da su kraljevi Izrćlove kuće velikodušni kraljevi. Pa ćemo staviti žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava i izići pred Izrćlova kralja. Možda ti daruje život.”
32 Oni, dakle, opasaše žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava, odoše Izrćlovu kralju i rekoše: “Sluga tvoj Ben-Hadad moli te: Ostavi me na životu!” On odgovori: “Je li još živ? On je moj brat.”
33 Ljudi to smatraše dobrim znakom. I da ga odmah uhvate za riječ, rekoše: “Ben-Hadad je tvoj brat?” On odvrati: “Idite, dovedite ga!” Kad Ben-Hadad iziđe k njemu, on ga postavi uza se na kola.
34 A onaj mu reče: “Gradove koje je moj otac oduzeo tvome ocu, vratit ću ti. I smiješ sebi u Damasku podići trgovačke kuće, kao što je učinio moj otac u Samariji.” On odgovori: “Na temelju ovoga ugovora otpustit ću te.” I sklopi s njim ugovor, i pusti ga na slobodu.
35 Jedan između proročkih učenika, po zapovijedi Gospodnjoj, zatraži od svojega druga: “Rani me!” Ali ga ovaj ne htjede raniti.
36 A on mu reče: “Jer nisi poslušao zapovijed Gospodnju, lav će te ubiti čim odeš od mene.” Kad je od njega otišao, napadne ga lav i ubije.
37 Potom nađe onaj drugoga čovjeka i zatraži od njega: “Rani me!” čovjek ga jednim udarcem rani.
38 I prorok ode, i stane na put kojim će kralj proći, a vrpcom iznad očiju učini da ne bude prepoznat.
39 Kad je kralj prolazio, viknu on glasno: “Tvoj je sluga bio izišao u boj. Tada pristupi jedan čovjek, dovede mi jednog zarobljenika te zatraži: čuvaj ovoga čovjeka! Ako ti nestane, bit će tvoj život za njega, ili ćeš platiti talenat srebra.
40 I dok je tvoj sluga bio zaposlen ovamo i onamo, njega nestade.” Kralj Izrćlov mu odvrati: “Pravo ti je, sam si se osudio.”
41 Tada on brže strgne vrpcu iznad svojih očiju, i Izrćlov kralj prepozna u njemu jednoga od proroka.
42 A on mu reče: “Ovako govori Gospodin: Jer si pustio iz ruku čovjeka kojega sam posvetio smrti, jamčiš svojim životom za njega, i tvoj narod za njegov narod.”
43 Kralj Izrćlov ode zlovoljan i ljutit kući i dođe u Samariju.